OpetMoguSve

DBS KROZ POVIJEST

Korijeni duboke mozgovne stimulacije mogu se pronaći već u drugoj polovici 19. stoljeća, a prvi okvir za držanje lubanje koji se koristio prilikom operacija mozga nastao je početkom 20. stoljeća. Od 50-ih godina prošlog stoljeća, kirurški zahvat stvaranja lezija na mozgu kako bi se utjecalo na stanice odgovorne za kontrolu pokreta, postaje najkorišteniji oblik liječenja tremora.

Sredinom sedamdesetih godina, u javnosti se pojavio prvi sustav duboke mozgovne stimulacije koji se tada koristio za liječenje kronične boli. Uskoro je postalo jasno kako liječenje Parkinsonove bolesti levodopom nije dostatno zbog nuspojava koje izaziva, ali i zbog otpornosti pacijenta na lijek koja se počela pojavljivati nakon više godina korištenja. Istovremeno je napredovalo razumijevanje neurofiziološke baze poremećaja pokreta, kao i tehnologija ugrađivanja medicinskih uređaja, a zahvati poput ugradnje pacemakera ili spinal cord stimulatora postali su rutina. Krajem devedesetih godina, kliničko korištenje DBS neurostimulatora u liječenju Parkinsonove bolesti postalo je rašireno.

Baterija neurostimulatora u prosjeku traje više od pet godina, a uz pomoć jednostavnog uređaja pacijent može lako provjeriti stanje svoje baterije i dobiti uvid u sve podatke. Osim toga, pacijentu je dostupan i digitalni dnevnik kroz koji može pratiti sve važne aktivnosti, poput unošenja lijekova. S obzirom na to da je moguće da 7 od 10 pacijenata u deset godina od ugradnje neurostimulatora zatreba MRI pregled, neurostimulator omogućava pacijentu da se bez poteškoća podvrgne pregledu i jednostavno podesi postavke uređaja na MRI način rada.